Nogometni klub Dinamo Zagreb je jedan od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.
NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski (osnovan 26. travnja 1911.). Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.
Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. U bogatoj povijesti osvojeno je 18 naslova prvaka (Građanski 6 puta, Dinamo 12) te 17 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.
Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba i nogometni ponos Hrvata. Istraživanja pokazuju da 33% građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 302 postignuta gola. Najduže je bio kapetan Tomislav Crnković. Trenutni predsjednik Dinama je Mirko Barišić, a trener Branko Ivanković.
Povijest
Klub nastavlju tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.
Povijest Građanskog
Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam...
Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.
Građanski prvak 1926.Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.
Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.
Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.
Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović).
Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Artur Gaskhell, Robert Haftl, James Donelly, Mađari Imre Poszony, Giury Molnár, Marton Bukovy, Austrijanac Joseph Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih "purgera".
Povijest Dinama
U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom) je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om. Dinamo je nastao udruživanjem 2 kluba tako da je dinamo novi klub od 1945.
Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölf, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.
Dinamo prvak 1982.U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.
Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u SFRJ nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.
Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie.
Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstva: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004.
|